Saturday, January 21, 2006

Kao turski restoran

Na našu prvu večeru (još u četvrtak) vodio nas je Mr. Bi Jingang (FYI, kod kineza prvo ide prezime pa ime), šef našeg odjela u Nanjingu, što je super jer tko zna kako bi se snašli sami po noći i kiši u – za nas – novom, kineskom! gradu. Restoran nije "baš" turski (odatle onaj "kao" u naslovu) već se fura na hranu Xinjiang Uygur autonomne provincije (poznate i kao East Turkistan), smještene na sjevero-zapadu Kine uz Kazahstan i Kirgistan, odakle valjda i taj "turski" utjecaj.

Jingangovom smo zaslugom papali "kako Bog zapovijeda" odn. pored jela koje smo za sebe odabrali, Jingang nam je naručio još tri-četiri jela "za čopkanje". Tako smo tamo imali priliku isprobati i širom kine popularne Xinjiangške kebabe (odn. ražnjiće) koji se mogu naći doslovno na svakom uglu i u Nanjingu. Prvo što sam primjetio, čak prije no što sam ih kušao, bio je miris dima. Naime, ti se kebabi prave od ovčjeg mesa (životinje stare dvije do tri godine) nanizanog na drveni štapić koji se onda peče na drvenom ugljenu – odakle i taj dimljeni miris i okus. Njam!

Jimmy je jeo svinjska rebra, a ja sam si naručio chilly od ovčjih papaka. Znam, zvuči super-gross ali je zapravo jaaaaako yummy. Mmmmm, koko se samo tope u ustima. A kako samo chilly pojačava lijepo sve te okuse – k'o pojačalo od 1000W! Ak' ne kužite, samo pogledajte na slici koliko je ostalo papričica nakon jela! Jingang je jeo nešto malo-je-reći-nesvakidašnje za naše pojmove – grba-devu (jelo u sredini stola na slici).


Ostale slike:

Comments: Post a Comment



<< Home

This page is powered by Blogger. Isn't yours?