Monday, February 06, 2006

Prva Liga!

Konačno su stigli rezultati Magic Lige:

Konačni poredak 1. sezone lige 2005.
1 Filip Popovic 82
2 Filip Katić 82
3 Velimir Šimunec 77
4 Ilja Parađiković 76
5 Goran Grzinic 75
6 Siniša Kulišić 73
7 Robert Šarić 72

Konačni poredak 2. sezone lige 2005.
29 Robert Šarić 58

Konačni poredak 3. sezone lige 2005.
1 Matija Vlahovic 99
2 Sasa Milicevic 78
3 Bojan Drakulic 77
4 Robert Saric 77

Ukupni poredak lige 2005.
1 Matija Vlahovic 276
2 Ivan Jurinjak 234
3 Roman Lenart 222
4 Nenad Cizmic 218
5 Ilja Paradjikovic 209
6 Robert Saric 207

Za treću sezonu sam znao da sam bio dobar, čak me je jedan bod dijelio od 2. mjesta, ali - wow - nikad se ne bih nadao tako visokom mjestu u ukupnom poretku! Ovo je stvarno bila Goodyear (...ne, ne mislim na gumu).

Thursday, February 02, 2006

(Mo)mentalno zaostao

Da, evo prvog "pravog" posta nakon više od tjedan dana. Žao mi je ako sam vas razočarao, no ovi zadnji dani mi nisu bili nakloni što se slobodnog vremena tiče. Čudno, jel? Jer, baš je trebalo biti suprotno pošto je u petak bio zadnji radni dan u staroj (kineskoj) godini nakon kojega imamo 9 neradnih dana u komadu. No, detalji nisu bitni – imao sam nekog posla što sam morao završiti do 1.2. i to je to...

Pošto sam štekao s postovima, a ne (baš toliko) sa slikama i obilascima, moram prvo nadoknaditi zaostatke.

Elem, moj prvi normalni (znači, ne računajuči posao) izlazak iz hotela:

Bilo jednom u Nanjingu i to još davog 21. siječnja...ove godine, naravno! Od kad smo sletjeli (u srijedu, 19.), pa do tada, padala je kiša, tako da grad zapravo nisam mogao niti vidjeti. Ujutro (oko pol' osam) pod kišobranom gledao sam da ne stanem u baru i usput pokušavao zapamtiti put do shuttlebusa što nas nekoliko kupi i vozi 15-20 km dalje u firmu. A, kada se vraćamo (oko pola šest), već bude mračno i opet sam gledao one iste bare i pamtio drugi put prema hotelu. Em sto smo u petak – znači već drugi dan – to morali izvesti sami jer nam je šef (što odsjeda u našem hotelu) malo ranije zapalio za "lijepu njegovu": Austriju!? Čovjek je kinez, a ima samo austrijsku putovnicu...'ko bi rek'o, a?

I, takoc, iako još uvijek u komi od nespavanja, jedva sam dočekao malo sunčeva svjetla i uputio se u hrabri pothvat obilaska bloka. Ne Lego-bloka, nego oko hotela!

Upio nove dojmove, slikao nove slikice, i – sve u svemu – uspješno se orjentirao što je rezultiralo mojim vraćanjem u hotel, a ne Darijinim traženjem novog dečka... Da... Bravo za mene ;)


Ostale slike:

Saturday, January 28, 2006

Something So Right

Jedna strofa za Dariju:
...they got a wall in China, it's a thousand miles long
to keep out the foreigners they made it strong
and I got a wall around me, that you can't even see
it took a little time to get next to me...
Volim te :*

Wednesday, January 25, 2006

Dominating!

Baš sam na DCI stranicama pogledao statistiku zadnjih Magic turnira i moram to podijeliti s vama (čitaj: "hvalite me usta moja"). Mislim, kužiš, u četiri turnira (za redom!) ostvario sam 16 uzastopnih pobjeda i jedan (jedincati, mali, beznačajni) draw:

05-11-937953, FNM - November 2005 - A.G.Matos: 11/18/2005 (8K)
4
Mario Stir
Win
1840
3
Vladimir Saulic
Win
1838
2
Nenad Preradovic
Win
1836
1
Ivan Pek
Win
1833
05-11-937952, FNM - November 2005 - A.G.Matos: 11/11/2005 (8K)
4
Nenad Preradovic
Win
1828
3
Goran Osmanovic
Win
1825
2
Jasmin Zaper
Win
1823
1
Josip Maric
Win
1819
W5-10-941975, Magic: Extended-10/29/2005-MZ Tvrdja: 10/29/2005 (16K)
5
Velimir Simunec
Win
1814
4
Josip Maric
Draw
1805
3
Momir Buljubasic
Win
1804
2
Vlatko Jurisic
Win
1797
1
Tomislav Arambasic
Win
1789
05-10-924982, FNM - October 2005 - A.G.Matos: 10/14/2005 (8K)
4
Denes Kocis
Win
1784
3
Matej Krstanovic
Win
1780
2
Ivan Lendvaj
Win
1779
1
Ivan Bjezancevic
Win
1775


Baš me je "curilo", a? ;-)

Kad smo već kod Magica, žao mi je što nisam mogao biti na posljednjem pre-releasu. Ovaj blok (neobično nazvan hrvatskim nazivom: Ravnica) super
je za igrati limited i još bolji za slaganje ludih deckova. Nadam se da mi je Damba (đendaroš svoje vrste), kojemu sam ostavio lovu da mi pokupi karte na pre-releasu, nešto zanimljivo "otvorio"...

It's all in a days work for... BRM!

Zamislite ovu (svakodnevnu) situaciju vozite bicikl i:
- napukla je pedala, a kasnite na posao? – Problem!
- guma vam "žvače", a vozite simpatiju na "štangi"? – Neugodnjak!
- otkaže vam zvonce, a probijate se kroz gradsku gužvu? – Nepotrebni rizik!

Ne brinite više, strahu je kraj, jer oni su tu da nas spasu! Ovdje, tamo, na svakome uglu i u svakoj prilici, kada je spašavanje baš potrebno, oni su... Bycicle Repair Men.
"Say, what?" kažeš? Ne, oni nisu Spajdi i Iks-meni, oni su pravi junaci, i to im je svakodnevni posao.

(ovo je, naravno, čisti plagijat Monty Pythonovog sketcha čiji transkript možete naći na The Bicycle Repair Man Sketch)

A, sada, ozbiljno. Mislim da je opće poznato koliko kineza ima i koliko ih prometuje biciklima. Logično je onda i da će u takvoj okolini biti neophodan brzi popravak njihovog omiljenog, štoviše, nacionalnog prijevoznog sredstva.

Kada bolje razmislim, BRMa čak i nema toliko puno, kao na primjer uličnih "gatara" ili – još bolje – uličnih prodavača klope. A stvarno ima razne klope na ulici. Ne znam da li su se i u kojoj mjeri moji prethodnici (ne računajuči Marka Pola) odvažili u kušanju "delicija" iz te ponude. Ne bih htio da me se krivo shvati (zbog navodnih delicija) jer ja osobno već jesam isprobao neke (primjerice Xinjianški kebab) i imam želju isprobati i mnoge druge. Posebno me zanima neka kombinacija omleta i palačinke punjena prilozima po želji, no o tome kada probam...

Inače, kod njih bicikli ne samo da su glavno prijevozno sredstvo, već imaju i registracijske oznake. Na slici možete skužiti da fali komad registracijske pločice. Dio koji nedostaje je kako mi je jedan lokalni objasnio ključ koji na sebi također ima otisnut dio registracijskog broja. Ne znam da li im taj ključ koristi i za "paljenje" bicikla, ali svakako nije mali za nositi okolo. Možda ga samo nose kad idu na tehnički pregled ograničeni, naravno, jer mislim da mjerenje ispušnih plinova ipak više ovisi o vozaču no o biciklu ;)

Tuesday, January 24, 2006

Moja prva instanca (non-Java related)

Još samo malo i ulazim u nju...
Sinoć je bilo jako kasno i bio sam umoran, ali danas je moja!
Odnosno naša, jer će
više nas ulaziti u nju...od jednom. Navodno ona dopušta da nas do deset od jednom uđe.

Da se ne bi dalje zgražali, moram vam otkriti totalno nezanimljivu istinu – radi se o instanci dungeona u WoWu :-)
"Nenavučeni" odmah mogu prijeći na slijedeći post ;-)

<WoW-lingo>
Inače, trenutno sam 17. lvl (kao Vaarsuvius, Human Warlock, naravno) i jučer sam prvi puta dobila čudnu opciju kada sam "kontaktirala" innkeepera u Westfallu. Osim standardnih "Make this inn my home" i "Let me browse your goods", pojavila mi se opcija "Raid a dungeon" ili neš' slično. Kad sam kliknuo, innkeeperica me stavila u queue (limit grupe je 10 playera) za ulaz u The Deadmines dungeon :)
Jedva čekam da večeras uletim tamo!

Moram se pohvaliti i na "poslovnom" planu. Trenutno imam 8 gp, a imat ću ih oko 12 kad mi se preostale aukcije završe. Naravno, pored toga, na sebi imam samo "zelenu" obleku...
</WoW-lingo>

Sunday, January 22, 2006

Pola pije, pola Šarcu daje...

Naravno, poznavaoci (čitaj: ja) su sve te delicije (iz prošlog posta) zalijevali kineskim pivom (izgovara se pi jiu). Ne sjećam se koje sam tada pio, ali daleko najpoznatije kinesko pivo je Tsingtao (koje se proizvodi nedaleko – po kineskim mjerilima, naravno – od Nanjinga), a koje je čak i popularni "pivolog" Michael Jackson proanalizirao u članku Inscrutable Brew.

Evo, ja sam si kupio nekoliko ne bih li ustvrdio koji ću brand piti (kada ožednim u hotelu, naravno). Za sada sam (od tih) probao samo Rheineck (prvo zdesna, kak bi to zagorci rekli) i moram reći da je bilo "OK". Ne bih šao tako daleko i rekao da je u rangu "dobrog" jer su mi mjerila drastično rigoroznija od kad sam prije mjesec i pol bio u Pragu (btw. jel ima tamo Siemensov ured jer rado bih se prijavio).

Za sada mi je najbolje što sam probao Harbin.
Đuka, Jura, Sale: koje je pivo vama bilo najdraže/najbolje?

Najgore od svega toga je što mi saputnik (čitaj: Jimmy) pije stalno neke juiceve i slične sokiće. A i Jingang (koji je inače sa nama u hotelu, a sada je na tri tjedna u Beču) ne pije alkohol jer mu, navodno, poiskače osip po licu (ili to ili sam ga krivo razumio pa mi je zapravo tada za večerom htio reći da sam musav!). Tako da ću si morat naći nekog pajdu da mogu bar nekad zapit' s nekim.

No, ipak možda ima spasa! Slijedeći četvrtak kinezi imaju Spring Festival (čije se pripreme već uveliko mogu zamijetiti po gradu), tako da će vjerojatno to biti prilika malo se razveseliti.

Jesam pomenuo već da su me neke koke iz ureda nagovarale (već prvi dan!) da simultano pjevam kineske pjesme!?! Mislim, kužiš ti taj sado-mazohizam u kineza, lega? I ovako pjevam k'o raštimani tramvaj, a kamo li na kineskom. Morao sam pristati na demonstraciju (kad su mi već bile nabile bežićne slušalice na glavu) i moram s ponosom priznati da su odmah počele tražiti neku drugu točku za predstavu - neće nas hrvate tamo neki kinezi ismijavati, ne? Nego ćemo mi njih - i to istom mjerom
- tek kasnije sam se bio sjetio da je Darija dobila mejlom snimku neke dvije male (5-6 godina) kineskinje (ili tajlanđanke, kako Darija kaže, ali ni'ko joj i tako ne vjeruje) koje sviraju harmoniku i pjevaju: "imamo Tita za maršala" ili nešto slično. Predobro! Mislim, ne da ću im vratiti istom mjerom, nego ćemo se popišat' od smijeha kad budu to pjevale (a, pjevat će ako sam morao i ja). Nadam se samo da ću to uspjeti nekako snimiti jer nije fer da se samo mi ovdje zabavljamo, ne? ;)

Saturday, January 21, 2006

Kao turski restoran

Na našu prvu večeru (još u četvrtak) vodio nas je Mr. Bi Jingang (FYI, kod kineza prvo ide prezime pa ime), šef našeg odjela u Nanjingu, što je super jer tko zna kako bi se snašli sami po noći i kiši u – za nas – novom, kineskom! gradu. Restoran nije "baš" turski (odatle onaj "kao" u naslovu) već se fura na hranu Xinjiang Uygur autonomne provincije (poznate i kao East Turkistan), smještene na sjevero-zapadu Kine uz Kazahstan i Kirgistan, odakle valjda i taj "turski" utjecaj.

Jingangovom smo zaslugom papali "kako Bog zapovijeda" odn. pored jela koje smo za sebe odabrali, Jingang nam je naručio još tri-četiri jela "za čopkanje". Tako smo tamo imali priliku isprobati i širom kine popularne Xinjiangške kebabe (odn. ražnjiće) koji se mogu naći doslovno na svakom uglu i u Nanjingu. Prvo što sam primjetio, čak prije no što sam ih kušao, bio je miris dima. Naime, ti se kebabi prave od ovčjeg mesa (životinje stare dvije do tri godine) nanizanog na drveni štapić koji se onda peče na drvenom ugljenu – odakle i taj dimljeni miris i okus. Njam!

Jimmy je jeo svinjska rebra, a ja sam si naručio chilly od ovčjih papaka. Znam, zvuči super-gross ali je zapravo jaaaaako yummy. Mmmmm, koko se samo tope u ustima. A kako samo chilly pojačava lijepo sve te okuse – k'o pojačalo od 1000W! Ak' ne kužite, samo pogledajte na slici koliko je ostalo papričica nakon jela! Jingang je jeo nešto malo-je-reći-nesvakidašnje za naše pojmove – grba-devu (jelo u sredini stola na slici).


Ostale slike:

This page is powered by Blogger. Isn't yours?